ponedeljak, 24. april 2017.

Siniša Mali: Izgradnja Beograda na vodi je simbol novog, boljeg Beograda

Mislim da svaki gradonačelnik ostavi pečat na kraju svog mandata, a verujem da će u mom slučaju to biti projekat „Beograd na vodi”, kaže u intervjuu za „24 sata” gradonačelnik Beograda Siniša Mali.

Taj projekat je simbol novog, boljeg Beograda, s obzirom na to da smo od najružnijeg dela grada uspeli da napravimo njegov najlepši deo. Interesantno je da je retko ko verovao u ovaj projekat i da su se ljudi često podrugljivo odnosili prema našim idejama. Ali mislim da je inače u životu najvažnije da imate cilj i da budete apsolutno fokusirani da ga i ostvarite. Osim toga, Beograd dobija jedan potpuno novi izgled – uređujemo i druge zapuštene lokacije, restauriramo fasade, sređujemo centar grada i predajemo ga na korišćenje pešacima.

U godišnjici proslave veka i po od kada su ključevi prestonice predate knezu Mihailu, koje investicije Beograđani mogu da očekuju i koliko je interesovanje stranaca za ulaganja?

– Pre jednog i po veka Beograd je oslobođen od turske vladavine, a danas mi taj Beograd dalje gradimo, ulepšavamo, činimo ga evropskom i svetskom metropolom. Nikada se nije ovoliko gradilo i  investiralo u Beograd. Daću vam jedan podatak: samo u prva četiri meseca ove godine izdali smo građevinske dozvole za 420.000 novih kvadrata, što je oko 11 milijardi dinara investicija. To je za 360.000 kvadrata više nego u istom periodu prošle godine. Ovih dana smo dobili i vest da je jedan veliki investitor iz Turske kupio fabriku „Beko” u Lazarevcu, koja je bila u stečaju. On će tu samo u prvoj fazi zaposliti 500 žena, s obzirom na to da je reč o tekstilnoj industriji. Osim toga, uskoro otvaramo i fabriku „Meita” u Obrenovcu, prvu fabriku u Beogradu posle 11 godina. Dve nove fabrike posle više od jedne decenije najbolje govore o novom, drugačijem Beogradu.

Postoji li posebnost koju ste uočili u nekoj svetskoj metropoli koju biste želeli da presnesete u Beograd?

– Dve su stvari na koje uvek obraćam pažnju, a koje nedostaju Beogradu. Jedna od njih su oni veliki parkovi, poput Tivolija u Kopenhagenu ili Gorkog u Moskvi. Zato smo odlučili da park Ušće potpuno uredimo i predamo ga građanima na korišćenje. Druga stvar je naravno metro, koji sve metropole imaju. Urađena je studija koja pokazuje gde bi prve dve linije trebalo da idu, odnosno gde je najveća frekventnost putnika.

U susretu sa gostima iz inostranstva šta je ono što prvo izdvojite u predstavljanju prestonice, a šta je ono što stranci kažu da je za njih posebno?

– Stranci su uvek najviše oduševljeni našom gostoljubivošću, otvorenošću i uopšte energijom koju sa sobom nosi Beograd. Ja uvek volim da im pokažem Beograd sa njegovih obala, da vide reke, i stari i novi deo grada, jer mislim da je u tome njegova najveća lepota.

U opisu posla vam je da dobijate od stranih zvanica. Šta vi najčešće poklanjate njima?

– Verovatno najdraži poklon mi je tekst govora čuvenog Petera Handkea na dodeli povelje počasnog građanina Grada Beograda. Osim toga, dobijao sam i slike, knjige, razne nacionalne proizvode… Što se tiče poklona koje ja darujem, to su grb grada na drvetu, komplet srebrnjaka sa likovima naših znamenitih ličnosti, knjigu „Beograd večiti grad”, mač sa grbom grada.

Koliko gradonačelnik može da bude običan građanin?

– Može naravno, ja volim da šetam gradom, jer mislim da u tome i jeste čar, da gradonačelnik bude među svojim sugrađanima. Poznato je da nemam obezbeđenje i da svako uvek može da mi priđe. Često sa decom šetam Knezom, ali i Kalemegdanom, Adom, Savskom promenadom. Ljudi prilaze, pitaju, traže pomoć. Mi iz grada smo tu da im uvek budemo na usluzi.

Koja su vam omiljena mesta u gradu i lično najbliža kulturna institucija – pozorište, muzej, kinoteka...?

– Beograd zaista ima šta da ponudi kad je reč o kulturnim sadržajima i samo je važno da se napravi dobar i kvalitetan izbor događaja koje treba posetiti. Uvek volim da pogledam dobru predstavu, a s obzirom na to da imam troje dece, često idemo u Pozorištance „Puž” ili u bioskop gde gledamo dečije filmove.

Kada bi vas pitali o „zaboravljenom Beogradu” u kojem ste rođeni, šta bi iz tog perioda izdvojili kao „nestalo u prestonici”?

– Možda čuvene crvene kioske. Danas imamo neke nove, svakako modernije, ali moja generacija pamti i one nekadašnje po kojima je naš grad bio prepoznatljiv.

Kako je bilo trčati na Beogradskom maratonu?

– Maraton je bio veliki izazov, trka u kojoj sam sam sebe pobedio. Bila mi je velika želja da trčim i želeo sam samo da stignem do cilja. Za dva sata i četiri minuta sam istrčao 21 kilometar i mislim da je to dobro vreme, s obzirom na to da mi je ovo bila prva veća trka.